Doktorova bilježnica – Prva poglavlja života

 

I. Djetinjstvo u Jevadžijama – svijet igre, različitosti i prvih lekcija

U mom selu Jevadžije, gdje su se susretale različite vjere i narodi, djeca su zajedno odrastala kroz igru, druženja i prve spoznaje o životu. Bez formalnih obdaništa, neformalna predškolska „obrazovanja“ odvijala su se kroz vjeronauku u džamiji ili crkvi, kroz igru i međusobno učenje. Posebno dragocjena bila su ljetna okupljanja djece iz raznih krajeva bivše Jugoslavije, donoseći duh gradova i mnoštvo ideja u naše mirno seosko okruženje.

II. Život u Jelahu – kada je pruga bila žila kucavica

U tim godinama, Jelah je bio skromno naselje uz uskotračnu prugu. Iako prvobitno namijenjena transportu drvene građe iz Borja do Beča, ta pruga je za nas značila mnogo više – povezanost sa svijetom. Naselje je bilo siromašno infrastrukturom, ali bogato ljudima i događajima. Škola, ambulanta, Dom kulture, prodavnice i kafane – sve je bilo skromno, ali životno važno. Život se gradio na radosti svakodnevnih susreta, poslu, redu i poštovanju.

III. Prvi učitelji, prva znanja – Milka, Ivan i biblioteka

Učiteljica Milka i kasnije njen suprug Ivan ostavili su neizbrisiv trag u mom obrazovanju. Ivanove priče i pedagoški pristup probudili su u meni ljubav prema znanju. Biblioteka pod vodstvom nastavnika Mirka Bevande bila je moj prozor u svijet. Iako skromna, otvarala je neizmjerne horizonte. Tada sam naučio da se znanje ne nameće, nego osvoji – strpljenjem, radoznalošću i trudom.

IV. Livade kao učionice – seoske igre i životna škola

Seoski život nije poznavao dosadu. Čuvanje stoke na „Barama“ bilo je škola maštovitosti, fizičke spretnosti i društvenih odnosa. Igre su bile i izazovne i opasne – od pravljenja vatri i preskakanja hendeka, do pravih ratničkih vještina sa ševarikama, praćkama i lukovima. Djevojčice su imale svoje kreativne svjetove, revije i kulinarske igre. Sve se odvijalo uz stroga pravila, bez sudija – i svi smo ih poštovali.

Pogledajte video:https://youtu.be/s8KpumMfe8Q